Obilježavanje 65. godišnjice početka Mađarske revolucije ove je jeseni ugledalo novu, mlađahnu, varijantu u Osnovnoj školi u Velikoj Pisanici. Učenici koji pohađaju nastavu Njegovanja mađarskog jezika i kulture u Osnovnoj školi Velika Pisanica, svojim su radom, trudom i zalaganjem doprinijeli njegovanju tradicije mađarskoga naroda u našem mjestu.
Program koji se sastojao od uvodnih riječi te videozapisa, nastavljen je prepričavanjem događaja koji su zadesili Budimpeštu, ali i cijelu Mađarsku, prije točno 65 godina, od strane samih učenika viših razreda koji su, naizmjenično pripovijedajući, upoznavali publiku s povijesnim događajima. Da ne bi sve ostalo na prepričavanju, učenici su mašući mađarskim zastavama s rupom u sredini (koje su sami izradili na prethodnim satima nastave) i uzvikujući poklik „Ruszkik haza!“ izveli svojevrsne performanse te tako unijeli novu dimenziju u cijeli tijek događaja. Uz smirujuće, pozadinske zvuke mađarskih narodnih pjesama, pročitani su neki od stihova mađarskog pjesnika Márai Sándora, na mađarskom i hrvatskom jeziku. Naposlijetku, učenici su svojim gošćama, ravnateljici škole Ivani Haić te predsjednici Zajednice Mađara Pisanica, Zlati Berkeš, koja još vrši funkciju predsjednice Vijeća mađarske nacionalne manjine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, predstavili načine rada i metodologiju stvaranja prethodno opisanog obilježavanja tragedije mađarskoga naroda u 20. stoljeću. Učitelj mađarskog jezika, Dominik Turković, koji je moderirao cijeli proces, nadopunjavao je razgovor povijesnim činjenicama i smještao ih u kontekst, kako bi događaj kojega su učenici zajedno sa svima nazočnima obilježili, svakako ostali u što jasnijem sjećanju svima prisutnima.
Mađarska revolucija 1956. godine svakako je jedan od tragičnijih događaja u povijesti mađarskoga naroda. Danas se u Mađarskoj 23. listopada svake godine obilježava dan sjećanja na žrtve, a taj je dan ujedno i neradan u cijeloj zemlji. Na zgradama mađarskih državnih institucija viju se mađarske trobojnice s rupom u sredini, po uzoru na zastave koje su, izrezujući grb tadašnje Socijalističke Mađarske, izrađivali revolucionari, studenti, radnici, ljudi koji su zauvijek izgubili živote posredstvom nemilosrdne ideologije i njezinih sluga.
